Povodom rasprave o izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, inicijativa Sjeme je naše ljudsko pravo koju čine HSEP i udruga Biovrt – u skladu s prirodom, uputila je dopis saborskom Odboru za poljoprivredu. Reagirali smo ponajprije na izmjene članka 71 kojim postaje nejasno dobiva li država pravo prvokupa na svo zemljište koje se u Hrvatskoj prodaje. Državno zemljište predstavlja ogroman problem jer se njime ne gospodari transparentno. Također je potrebno više vrednovati ekološku proizvodnju i upozoriti na alarmantno stanje degradacije naših tala pod utjecajem erozije, prekomjerne obrade i iscrpljivanja. Cijeli tekst dopisa pročitajte u nastavku.
Poštovani!
Ovim putem se želimo očitovati o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu.
1. Želimo vas upozoriti da izmjena članka 71. na ovaj način kako je napisano upućuje da Republika Hrvatska ima pravo prvokupa na sve, pa čak i privatno zemljište. Nadamo se da se ovdje desio propust te predlažemo da se jasno naglasi da se spomenuti članak odnosi isključivo na državno zemljište koje je bilo prodano, kao što je bilo i do sad. Predlažemo sljedeću formulaciju stavka 1:
1.Republika Hrvatska ima pravo prvokupa kupljenog poljoprivrednog zemljišta iz članka 59. ovog zakona po tržišnoj cijeni.
Uvođenje prava prvokupa Republike Hrvatske kod prodaje svog poljoprivrednog zemljišta ne može se uvesti kao stavka u ovoj fazi donošenja zakona (između prvog i drugog čitanja) jer je to protivno procedurama s obzirom da ona unosi drastične promjene te se ne može provesti bez procjene učinka i javne rasprave kao i procjene ustavnosti. Naglašavamo da je ovakva praksa protivna načelima EU i niti jedna zemlja nema zakone postavljene na taj način niti je proces donošenja zakona u skladu sa preporukama Europske komisije (Better regulation).
Pitanje državnog zemljišta je već i sad ogroman problem. Prema procjenama, u Hrvatskoj je preko jedne trećine zemljišta u državnom vlasništvu što nema niti jedna druga europska zemlja. Ne zna se niti koliko točno državnog zemljišta ima, a dodjela i korištenje nije transparentno. Ovime se taj problem dodatno produbljuje. Da bi poljoprivreda bila konkurentna, jedan od osnovnih preduvjeta je privatizacija državnog zemljišta. Navedeno potvrđuje i nalaz državne revizije iz 2017. koja je uočila niz nepravilnosti u gospodarenju državnim zemljištem.
Isto tako smatramo nepotrebnim i bezrazložnim stvarati dodatna administrativna i financijska opterećenja već ionako preopterećenog sustava. Cijela procedura biti će dugotrajna, demotivirat će i one koji žele prodati i one koje žele kupiti zemlju te će dovesti do poremećaja na tržištu diktirajući cijene.
Seoski prostor Hrvatske odumire i već ga godinama karakterizira depopulacija, senilizacija i deagrarizacija čemu je dobrim dijelom uzrok i dugogodišnja neprimjerena zemljišna politika. Svatko tko želi kupiti zemlju i baviti se poljoprivrednom proizvodnjom više je nego dobrodošao radi obnove ruralnog prostora. Također je važno i da se provede komasacija i zaustavi daljnje parceliranje i grabež zemljišta (land grabbing), a to se državnim pravom prvokupa ne rješava. Da bi država zaštitila poljoprivredno zemljište kao dobro od osobitog gospodarskog i ekološkog značenja za Republiku Hrvatsku potrebna je jasna vizija, strateški plan i zemljišna politika koja na više razina štiti i zemljište od grabeži te stavlja poljoprivredno zemljište u funkciju.
Epidemija COVID 19 i mogućnost rada od kuće potaknula je mnoge mlade obitelji na povratak na selo i bavljenje nekim oblikom poljoprivrede. Takvim obiteljima, pa makar oni bili i stranci treba kroz programe olakšati pristup poljoprivrednom zemljištu, a ne ih dodatno ograničavati. Zemljište ne treba štititi od stranaca nego od grabeži i netransparentnog raspolaganja koje dovodi do koruptivnih radnji na svim nivoima.
Razočarani smo što RH nije razmišljala o zakonu koji će jasno regulirati pitanja zemljišta – što se ne može napraviti bez javne rasprave i procjene učinaka. Polovinom 2023. ističe moratorij na prodaju zemljišta strancima i potrebno je pod hitno donijeti zakon kojim će se to pitanje regulirati. Smatramo da Republika Hrvatska ima dovoljno vremena da uredi sustav raspolaganja poljoprivrednim zemljištem na način koji će štititi nacionalne interese ali i osigurati konkurentnost hrvatske poljoprivrede. Nužno je formiranje radne skupine koja bi aktivno radila na formuliranju zakonodavnog rješenja. Naša inicijativa rado bi doprinijela tom procesu uvažavajući iskustva i prijedloge poljoprivrednika kao i primjere dobre prakse gospodarenja poljoprivrednim zemljištem iz drugih zemalja. Kako bi nova zemljišna politika bila konzistentna nužno je u proces izrade zakonodavnog okvira unijeti i elemente zakona o nasljeđivanju, poreznog sustava ali i elemente prostornog planiranja koji će štititi poljoprivredno zemljište kao najvažniji prirodni resurs Republike Hrvatske.
Navodimo nekoliko primjera dobre prakse takvih rješenja:
Francuska: Agencija za razvoj zemljišta i ruralnih naselja (SAFER) regulira sve transfere poljoprivrednog zemljišta u duhu da se izbjegnu špekulacije. Favoriziraju lokalne poljoprivrednike s posebnim naglaskom na mlade poljoprivrednike, konsolidaciju zemljišta i poticanje zaštite prirode.
Mađarska: Državljani Mađarske kao i ostali građani EU mogu kupiti do 1 ha zemljišta bez ograničenja, a samo registrirani OPG-i mogu kupiti više od 1 ha. Poljoprivrednici mogu imati u vlasništvu do 300 ha, tvrtke maksimalno do 1200 ha, a do 1800 ha mogu imati uzgajivači sjemenja i stočari.
Njemačka: Svaka prodaja mora biti registrirana i odobrena od lokalnih vlasti, može biti odbijena ako se radi o nezdravoj distribuciji, neekonomičnoj defragmentaciji zemlje i ako postoji veliki disbalans između cijene i vrijednosti zemljišta.
Austrija: Za prodaju i iznajmljivanje zemljišta postoji sloboda ugovaranja kao i za svaki drugi ugovor koji podliježe građanskom zakonu. Prodaju potvrđuje Komisija za promet poljoprivrednog zemljišta, a u većini slučajeva transakcije ne trebaju biti potvrđene (kad se čitava farma prenosi na nasljednika, kad se prenosi s supružnika i rođaka, između 2 suvlasnika, ako je prodaja zemljišta u javnom interesu, ako je poljoprivredno zemljište predmet konsolidacije kao zaštita od poplava i slično). Ne trebaju se potvrđivati niti transakcije od 0,03-0,3 ha, te unutar građevinskih zona kao poljoprivredna parcela, a nema nikakvog prava prvokupa države. Transakcija može biti odbijena ako se prodaje ne-poljoprivredniku i ako je lokalni poljoprivrednik zainteresirani za kupovinu – znači pravo prvokupa ima lokalni poljoprivrednik koji u određenom razdoblju mora dati ponudu, ako je u pitanju špekulativni kapital i ako je cijena nerazmjerna prema stvarnoj vrijednosti zemljišta. Ako odudara od ciljeva jačanja i kreiranja produktivne farmerske zajednice, ako se ne garantira zadovoljavajuće upravljanje poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Potiče se održiva poljoprivreda, mladi poljoprivrednici, mala i srednja gospodarstva.
2. Nadalje, s obzirom na ciljeve Europske unije o povećanju površina pod ekološkom proizvodnjom na 25 % površina koje je i Hrvatska dužna pratiti, smatramo da ekološka proizvodnja treba biti daleko više vrednovana u kriterijima za ostvarivanje prava na korištenje državnog poljoprivrednog zemljišta. Mišljenja smo da ekološka proizvodnja treba biti izjednačena sa prioritetnim vrstama poljoprivredne proizvodnje i nositi 25 bodova.
3. U čl. 6: „(1) Mjere zaštite poljoprivrednog zemljišta u svrhu zaštite od erozije vodom i vjetrom su: zabrana skidanja humusnog, odnosno oraničnog sloja površine poljoprivrednog zemljišta, održavanje rudina, podizanje vjetrozaštitnih pojaseva, zatravnjivanje i sadnja višegodišnjeg bilja“ potrebno je dodati niz drugih mjera važnih za sprječavanje erozije s obzirom na aktualno stanje klimatskih promjena te veliku devastiranost naših tala. Jedan od najvećih problema je niska razina konzervacijske/nulte obrade tla i veliki udio poljoprivrednih površina bez zimskog pokrova kako je naglašeno u Preporukama Komisije za strateški plan Hrvatske u okviru ZPP-a. Zimsko oranje i stavljanje golog tla preko zime dio je tradicijske prakse no ona je funkcionirala u bitno drukčijim klimatskim prilikama koje su se u novije vrijeme promijenile. Umjesto da tlo zimi izmrzava i rahli se, veće količine oborina dovode do značajne erozije. Tome bi pridodali i nepoštivanje dobre poljoprivredne prakse raznolikog plodoreda i primjene zelene gnojidbe kojom se tlo obogaćuje humusom. Mjerama navedenim u čl. 6 treba pridodati obavezno održavanje pokrova u zimskim mjesecima te poštivanje dobre poljoprivredne prakse uključujući raznoliki plodored i zelenu gnojidbu.
S poštovanjem,
Za Inicijativu:
Robert Hadžić
Sunčana Pešak
Silvija Kolar-Fodor
