Dok Zakon o sjemenu čeka prvo čitanje u Saboru, potporu inicijativi Sjeme je naše ljudsko pravo dalo je 77 udruga s više od 25.000 članova i više od 14.600 potpisnika peticije – građana, udruga i predstavnika stručne javnosti, koji su prepoznali važnost ove teme za prehrambenu suverenost Republike Hrvatske. Unatoč brojnim nastojanjima Inicijative, dijaloga između Ministarstva poljoprivrede i udruga i dalje nema. Manipuliranje stručnim terminima “certificirano sjeme” i “certifikacija proizvodnje” i ostale izjave dovode u zabludu i stvaraju privid lažne uzbune, ali tome ni približno nije tako! Krši se pravo na sjeme međunarodnim dokumentima prepoznato kao ljudsko pravo, ugrožava genetska raznolikost usjeva i povećava ovisnost o uvozu sjemena.
Od samih početaka poljoprivrede, na poljoprivrednim se gospodarstvima odabire najbolji dio požetih usjeva za sjetvu iduće sezone, čuva se sjeme prilagođeno lokalnim uvjetima, kao i tradicijska znanja. Sjeme i znanje slobodno se razmjenjuju među proizvođačima. Tako je nastala ukupna genetska raznolikost usjeva kakvu danas poznajemo, a koja je, kao i ukupna agrobioraznolikost danas, ugrožena i treba zaštitu je jer ju potiskuju metode industrijske poljoprivrede.
Upravo radi toga su navedene tradicijske prakse i očuvanje lokalnog sjemena prepoznate kao ljudsko pravo Deklaracijom Ujedinjenih naroda o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima, kao i drugim međunarodnim dokumentima koje je Hrvatska dužna poštovati. Ovo pravo je u svim ostalim zemljama Europske unije prepoznato, a pred nekoliko dana potvrdila ga je i reforma zakona o sjemenu u Italiji.
Prijedlog novog hrvatskog Zakona o sjemenu to pravo krši s obrazloženjem da lokalno sjeme daje manji prinos i širi bolesti, te ga naziva pogrdnim imenom “tavanuša” i zabranjuje. Uz to, u prekjučerašnjoj izjavi za Dnevnik Nove TV ministrica poljoprivrede Marija Vučković izjavljuje: “Mali su proizvođači izuzeti od certificiranja i od dorade. Ekološka poljoprivreda je isto tako izuzeta, informacije koje se nekad prenose u javnosti nisu točne“. Manipuliranje stručnim terminima “certificirano sjeme” i “certifikacija proizvodnje” i ostale izjave dovode u zabludu i stvaraju privid lažne uzbune, ali tome ni približno nije tako!
Prijedlog zakona predviđa da je sjeme s poljoprivrednog gospodarstva zabranjeno stavljati na tržište pa, kako kaže ministrica, ne treba proći sustav certifikacije proizvodnje. Proizvođačima to niti nije sporno. Ono što ih muči jest stavka da sjeme koje proizvode za vlastite potrebe mora biti uzgojeno od kupljenog sjemena kojem je u postupku proizvodnje za tržište potvrđena kategorija (članak 16.1). Od toga nisu izuzeti ni mali proizvođači, iako oni neće trebati nositi sjeme na doradu.
Poljoprivrednici jasno kažu da ne žele kupovati certificirano sjeme jer imaju svoje, a dobivaju odgovor da ne trebaju certificirati proizvodnju. Certificirano sjeme i certifikacija proizvodnje su dva različita pojma. Ekološka proizvodnja sjemena izuzeta je od svih ovih odredbi jer ju štiti europska uredba koja pravno ima veću težinu od nacionalnog zakona.
Sjeme koje su naslijedili od svojih djedova i baka i čuvali tradicijskim metodama, poljoprivrednici više neće moći koristiti, osim ako je registrirano na nekoj od sortnih lista. Na sortnoj listi je trenutno svega 27 takvih sorata, i to isključivo povrća. Za njihovu registraciju potrebno je proći složenu proceduru uz stručnu pomoć. Dodatne sortne liste i novi kriteriji upisivanja koje Ministarstvo planira nisu ni blizu donošenja i naknadno će se rješavati pravilnicima. Već je sada jasno da ovako postavljen sustav neće moći zaštititi tradicijske sorte, pa je genetska raznolikost ugroženija nego ikad.
Hrvatska poljoprivreda, usprkos rastu domaće proizvodnje sjemena i dalje je ovisna o uvozu. Stvaranje ovisnosti poljoprivrednika o industriji i oduzimanje prava da sami uzgajaju sjeme tradicijskim metodama od lokalnog materijala smanjuje otpornost prehrambenog sustava u uvjetima krize. U trenutnoj svjetskoj i domaćoj situaciji to je vrlo opasno, i Hrvatska si kao zemlja malih obiteljskih gospodarstava to ne bi smjela dozvoliti!
Stoga s razlogom i dalje pozivamo sve da podrže inicijativu „Sjeme je naše ljudsko pravo“ potpisivanjem peticije, a nadležne na odgodu Zakona o sjemenu sve dok se isto pitanje ne uredi na europskoj razini. Pozivamo Ministricu da javnosti jasno objasni ograničenja koja se navode u Članku 16.1. i zašto smatra opravdanim da Hrvatska ovakvim ograničenjima krši međunarodne standarde (UNDROP i ITPGRFA) i da jedina u cijeloj Europskoj uniji u Zakonu o sjemenu ograničava upotrebu sjemena s poljoprivrednog gospodarstva.
